17. srpanj 2012.

Osobe s invaliditetom su prilika

U Hrvatskoj ne postoji jasan stav o načinu integracije osoba s invaliditetom, niti jasno izražena volja onih koji za to imaju obavezu da to i učine. Kao građani najugroženiji su u svim segmentima, nepristupačnost, jako mala zapošljivost, nemogućnost održavanja sportskog i društvenog života, osmišljavanja i realizacija kulturnih sadržaja, loša mobilnost, često izloženi nasilju, itd. Osobe s invaliditetom su građani kao i svi drugi i sukladno tome imaju pravo na ista prava kao i svi ostali građani, to im garantira Ustav Republike Hrvatske, nažalost samo na papiru. Trenutno stanje, uz sve navedeno, ima i niz drugih faktora koji uzrokuju situaciju u kojoj se na osobe s invaliditetom još uvijek gleda sa ponižavajućim pogledom, a ukazat ću samo na neke.

Osobe s invaliditetom nisu uključene u politički i javni životi niti u procese ključne za razvoj i očuvanje demokratskog društva. Akcijski plan Vijeća Europe smjernicama obvezuje države članice i buduće članice u uključivanje svih građana u donošenje odluka vodeći računa o raznolikosti kako bi se njihova različitost iskoristila u vođenju poslova s javnošću na svi razinama u razvoju zakonodavstva, politika i praksi. Nisu se uklonile prepreke koje sprječavaju osobe s invaliditetom na sudjelovanje u životu lokalne zajednice, kako bi se osigurala jednaka i demokratska prava svim članovima društva. Iako smjernice akcijskog plana ukazuju na potrebu rada u vezi s demokratskim sudjelovanjem osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, nažalost činjenice pokazuju sasvim suprotno. Iako je Vlada donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007. – 2015, ona nije obvezujuća, tako nije donesena od strane većine institucija regionalne i lokalne vlasti, a tamo gdje je i donesena više je formalna nego provedbena, kao što možemo reći i za samu Nacionalnu strategiju. Aktivno uključivanje osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija u razvoj, provođenje i praćenje zakonodavstva, politika i programa koji utječu na njihovo sudjelovanje u političkom i javnom životu i općenito u životu društva je od velikog interesa svakog naprednog društva, društva kojem je cilj čovjek, kojem je interes što veća uključenost svih građana u razvoj sredine u kojoj žive. Osobe s invaliditetom su definitivno populacija koja svojom upornošću, borbenošću, stavom, nosi jedan pozitivni ambijenti, koji nemoguće pretvara u moguće, koja otvara novih sadržaja iz koji proizlaze nove vrijednosti.

U Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, a koju je potpisala Republika Hrvatska, naglašeno je kako osobe s invaliditetom nisu subjekt milosrđa, sakupljači milodara ili primatelji milostinje, već građani koji ravnopravno doprinose razvoju sredine u kojoj žive te su odgovorni u ispunjenju vlastitih obaveza ako im se za to ukaže prilika. Deklarativni pristup izazovima koji je prisutan u Republici Hrvatskoj kad je riječ o osobama s invaliditetom, uzrokuje veliko opterećenje kako institucijama vlasti tako i samim obiteljima u kojima obitavaju osobe s invaliditetom. Vrijeme je da neke stvari zažive na pravi način, stvaranje sustava koji njeguje sustavnost, disperziranost, transparentnost i nadasve moralnost, otvara neke nove putove koji omogućavaju svim osobama u Republici Hrvatskoj život po vlastitom izboru, život dostojan čovjeka bez obzira na njegove psihofizičke sposobnosti. Socijalni pristup integracije omogućava osobi s invaliditetom uživanje ekonomskih vrijednosti, ravnopravnosti, izbor mjesta i način života po vlastitoj prosudbi. Strategiju koju zagovaramo i kojom promoviramo znanje, partnerstvo, zapošljavanje, odgovornost i obaveze daje nam za pravo u lobiranju za stvaranje alata koji će omogućiti integraciju osoba s invaliditetom u sve strukture društvenog života.

Podijeli članak: